U ovom postu podrivat ćemo svaki od različitih mogućih načina instaliranja programa na Linux. S obzirom na to da je Ubuntu najpopularnija Linux distribucija, posebno među onima koji tek počinju "zaranjati" u "svijet Linuxa", ovaj mini vodič, usmjeren upravo na "početnike", usredotočit će se isključivo na Ubuntu . U svakom slučaju, ovaj vodič također radi za sve distribucije zasnovane na Debianu i Ubuntuu (jer svi oni koriste .DEB pakete), a neki će opći programi i koncepti raditi i na drugim distro-ovima. |
U Ubuntu postoji nekoliko načina za dodavanje, uklanjanje ili ažuriranje sistemskih aplikacija.
Imajte na umu da nisu sve aplikacije dostupne za Ubuntu standardno dostupne za instaliranje. Bit će potrebno omogućiti mogućnost ručnog instaliranja određenih aplikacija.
Glavni načini instaliranja aplikacija su:
- Ubuntu softverski centar. Jednostavna aplikacija pomoću koje na vrlo jednostavan način možete dodati ili ukloniti pakete iz svog sistema.
- Program Synaptic. Uz Synaptic ćete moći imati veću kontrolu nad programima koje instalirate u sistem. Kao i veći broj njih. NAPOMENA: Synaptic trenutno koristi apt-get.
- Program adept. Adept je verzija Synaptic-a za KDE, uključena u Kubuntu.
- Programi apt-get ili sklonost. To su napredniji programi koji se izvode u terminalskom načinu. Oni su vrlo moćni, a između ostalog omogućavaju vam dodavanje i uklanjanje aplikacija iz sistema. (Aptitude je potpuniji od apt-get, sjeća se preuzetih biblioteka i deinstalira ih ako su zastarjeli). Da biste pogledali pomoć za bilo koji program koji se izvodi u terminal modu: (
man nombre_del_programa
). Primjer:man aptitude
- Deb paketi. Datoteke s .deb nastavkom su aplikacijski paketi koji su već pripremljeni za jednostavnu instalaciju na vaš Ubuntu sistem.
- Binarne datoteke. Datoteke s nastavkom .bin su izvršni programi na Linuxu.
- Pokreni datoteke. Datoteke s nastavkom .run obično su čarobnjaci za instalaciju u Linuxu.
Sada ćemo vidjeti svakog od njih sa svojim posebnostima.
Kroz programe
Ubuntu softverski centar
Program Ubuntu Software Center to je najlakši način u Ubuntuu da instalirate ili uklonite programe. Takođe je najograničeniji.
Program možete pronaći na Izbornik aplikacija> Ubuntu Software Center
(1) Da biste instalirali aplikacije, odaberite jednu od kategorija prikazanih na glavnom ekranu programa. Ovo će ažurirati prozor koji prikazuje programe dostupne iz te kategorije. Sada morate samo potražiti program koji želite instalirati i dvaput kliknuti na njega. Prozor će prikazati njegov opis i dat će vam mogućnost da ga instalirate pritiskom na dugme Instaliraj.
(2) Ako ne znate u kojem se odjeljku nalazi program koji tražite. U okvir za pretraživanje u gornjem desnom uglu unesite ime aplikacije koju želite instalirati. Dok pišete naziv programa, lista mogućih kandidata smanjivat će se dok ne pronađete onog kojeg ste tražili.
(3) Klikom na "Instalirani softver" s lijeve strane pristupit ćete listi svih programa koje ste instalirali na svoj sistem. Ako želite deinstalirati bilo koji od njih. Samo dvaput kliknite na njega i prozor će se ažurirati, pokazujući vam opis programa i mogućnost deinstalacije.
Ovdje možete vidjeti objašnjenje u video formatu.
Upravitelj Synaptic paketa
Synaptic Napredni je sistem za instaliranje ili uklanjanje aplikacija sa vašeg sistema. Okruženje je grafičko, kao u softverskom centru Ubuntu, ali mnogo moćnije. Sa Synaptic imate potpunu kontrolu nad paketima (aplikacijama) instaliranim na vašem sistemu.
Za pokretanje Synaptic odaberite Sistem -> Administracija -> Synaptic Package Manager. Ovaj upravitelj paketa omogućit će nam instaliranje, ponovno instaliranje i uklanjanje paketa na vrlo jednostavan grafički način.
Zaslon Synaptic podijeljen je u 4 dijela.
Dvije najvažnije su popis kategorija (1) na lijevoj strani i na paketima (3) S desne strane.
Odabirom paketa s popisa prikazat će se njegov opis (4).
Da biste instalirali paket, možete odabrati kategoriju, desnim klikom na željeni paket odaberite "birajte za instalaciju"Ili dvostruki klik u nazivu paketa.
Označite na ovaj način sve pakete koje želite instalirati na sistem i kliknite Primijeni da biste nastavili s njihovom instalacijom. Synaptic će sada preuzeti potrebne pakete iz spremišta na Internetu ili s instalacijskog CD-a.
Pomoću gumba Pretraži također možete pronaći pakete koje želite instalirati.
Klikom na gumb za pretraživanje možemo pretraživati programe po imenu ili opisu. Jednom kada se locira program koji želimo instalirati, dvaput ga kliknemo da ga instaliramo. Ako želimo izbrisati program, sve što moramo učiniti je desni klik na njega i odabrati brisanje ili potpuno brisanje.
Da bi se promjene primijenile, potrebno je kliknuti na gumb Primijeni.
Instalacijski sistem softvera u Ubuntuu je vrlo moćan i svestran. Unutar spremišta aplikacije su organizirane u "paketima". Svaki paket ima i druge o kojima ovisi njegovo pravilno funkcioniranje. Synaptic se brine za rješavanje ovih ovisnosti i instaliranje potrebnih paketa za vas. Ali ne samo to. U aplikacijskim paketima su naznačeni i drugi paketi koji su korisni iako nisu potrebni da bi aplikacija koju želimo instalirati bili korisni. Ovo su "preporučeni paketi".
Možemo konfigurirati Synaptic da razmatra ove pakete «preporučeno»Kao da se radi o zavisnostima, a samim tim će ih i automatski instalirati.
Pokrenite Synaptic i idite na Postavke> Postavke, na kartici Opšti Označite okvir "Tretiraj preporučene pakete kao zavisnosti".
Ovdje možete vidjeti objašnjenje u video formatu.
Adept stručni administrator
Korisnici Kubuntua imaju ekvivalent Synaptic, tzv Adept stručni administrator. Može se naći u meniju KDE> Sistem> Stručni administrator. Operacija je vrlo slična Synaptic-u.
Pomoću okvira za pretragu možete pretraživati pakete i po imenu i prema njihovom opisu. Dvostrukim klikom na element rezultata popisa označava se za instalaciju.
Zavisnosti paketa možete vidjeti gledajući njegova svojstva ("detalji").
Repozitorijima možemo upravljati u adeptu klikom na meni adept, a zatim na upravljanje repozitorijima
Kubuntu softver : ovdje su (glavni, univerzum, ograničeni, multiverzum) i još jedan gdje su izvorni kodovi, kao i padajući izbornik za odabir s kojeg ćemo servera preuzeti.
Softver treće strane: Ovdje možemo uključiti dodatna spremišta treće strane ili cdrom.
ažuriranja: Kubuntu ažuriranja, možemo odabrati ažuriranja koja će adept pregledati, također konfiguriramo automatska ažuriranja, možemo odabrati da ih instaliramo bez obavještavanja, preuzmemo ih tiho ili samo obavijestimo da postoje ažuriranja.
Authentication: Evo ključeva potpisa za datoteke koje preuzmemo iz spremišta, također ako nađemo spremište treće strane koje nas zanima i obrađuje potpise, možemo ga uključiti preuzimanjem datoteke potpisa s web stranice ili ftp-a u bilo koji direktorij i uvoziti ga ili uključimo klikom na gumb "Uvezi datoteku ključa ..."
Nakon dodavanja ili uklanjanja spremišta da bi sistem preuzeo promjene moramo kliknuti na gumb provjeri ažuriranja.
sklonost i apt-get
Iako programe možemo instalirati grafički, kao što smo vidjeli u prethodnim točkama, uvijek možemo koristiti terminal za instalaciju bilo kojeg programa.
Mnogim novim korisnicima ova opcija može izgledati malo složenije i pomalo tajnovito. Ništa nije dalje od stvarnosti; kad se naviknete, mnogo je ugodnije, lakše i brže.
Postoje dva načina za instaliranje programa u tekstualnom načinu: sa sklonost i sa apt-get.
Oba su programa vrlo slična, osim u jednom detalju: aptitude pamti ovisnosti koje su primijenjene u instalaciji paketa. To znači da ako instalirate ili ažurirate aplikaciju s aptitude, a zatim je želite deinstalirati, aptitude će izbrisati program zajedno sa svim zavisnostima (osim ako ih koriste drugi paketi). Ako se instalira s apt-get ili Synaptic grafičkim okruženjem, deinstalacija će ukloniti samo navedeni paket, ali ne i zavisnosti.
Upotreba
Otvaramo terminal putem Aplikacije -> Dodatna oprema -> Terminal.
- Instalirajte pakete:
$ sudo apt-get instalacija
- Deinstalirajte pakete:
$ sudo apt-get ukloni
- Deinstalirajte pakete (uključujući konfiguracijske datoteke):
$ sudo apt-get čišćenje
- Ažurirajte listu dostupnih paketa:
$ sudo apt-get update
- Ažurirajte sistem dostupnim ažuriranjima paketa:
$ sudo apt-get nadogradnja
- Nabavite listu opcija naredbi:
$ sudo apt-potražite pomoć
Instalirajte pakete bez interneta
Na računaru koji ima internet i na kojem program / paket koji želimo nije instaliran, možemo preuzeti pakete zajedno sa njihovim zavisnostima (koji još nisu instalirani) pomoću ove dvije naredbe:
sudo aptitude clean sudo aptitude install -d ime_paketa
Kada paket instaliramo putem aptitude / apt, on ostaje u određenoj mapi. Prvom naredbom brišemo ove pakete s računara (to ne utječe na već napravljene instalacije).
Druga naredba će preuzeti paket koji smo željeli i zavisnosti koje su mu potrebne, ali ga neće instalirati. Sada idemo na "/ var / cache / apt / archives" i vidimo ove pakete. Kopiramo ih, odvodimo na računar koji nema vezu i instaliramo dvostrukim klikom na svakog od njih ili u konzoli:
sudo dpkg -i ime_paketa
Imajte na umu da ako postoje zavisnosti, prvo ih morate instalirati. Može biti i slučaj da su neke od ovih zavisnosti već instalirane na računaru s Internetom, tako da se neće preuzimati.
Ako ga je računalo s Internetom već imalo instalirano, tada bi se moglo deinstalirati pomoću "aptitude remove" (bez čišćenja), a mi ćemo ukloniti "-d" iz kasnije "aptitude install". Na taj način ga prvo deinstaliramo, a zatim preuzmemo i instaliramo. Na taj će način računar s Internetom i dalje imati potpuno isti program kao i prije deinstalacije.
Da bismo riješili i spriječili moguće probleme ovisnosti, možemo otići na Synaptic računala s Internetom, tražimo paket koji želimo, desnim klikom na dotični paket ulazimo u Propiedades i odaberite karticu Zavisnosti. Tamo vidimo pakete koji su nam potrebni za ispravnu instalaciju paketa na računar bez interneta.
Po želji možemo preuzeti i debian diskove koji sadrže mnogo programa i .deb paketa, što ih čini kompatibilnima s ubuntuom, mi samo unosimo podrijetlo softvera i kliknemo na dodaj cd-rom.
Korišćenje datoteka
Deb paketi
Drugi način za instaliranje aplikacija na sistem je putem već pripremljenih paketa za instaliranje i sa proširenjem .deb.
Da biste instalirali ove pakete, jednostavno morate to učiniti doble klik na datoteci u Nautilus pretraživaču i aplikacija će se automatski pokrenuti gdebi, koji će se pobrinuti za instaliranje paketa i traženje ovisnosti ostalih paketa koji će mu trebati za njegovu ispravnu instalaciju.
Ako više volimo, oni se također mogu instalirati pomoću naredbenog retka, koristeći naredbu dpkg:
sudo dpkg -i .deb
U ovom slučaju ćete također morati ručno instalirati moguće ovisnosti paketa.
Ista naredba se također može koristiti za deinstalaciju paketa:
sudo dpkg -r
Pretvorite RPM pakete u Deb
Neke GNU / Linux distribucije, poput Red Hat, SUSE i Mandriva, koriste .rpm pakete, organizirane drugačije od Debiana i Ubuntu .deb paketa.
Da biste instalirali ove pakete, prvo ih morate pretvoriti u .deb format. Za to se koristi aplikacija stranac, koji se može instalirati na jedan od načina objašnjenih u ovom članku. Aplikacija stranac koristi se na sljedeći način:
Otvaramo terminal (Aplikacije> Oprema> Terminal) i izvršite slijedeće upute:
sudo alien .rpm
Na taj način program kreira datoteku s imenom paketa, ali s ekstenzijom .deb, koja se može instalirati slijedeći objašnjenje Deb Packages.
Paketi automatskog pakovanja (proširenje .package)
Projekat Autopakiranje rođen je s idejom da olakša instalaciju aplikacija na Linux bez obzira na distribuciju i radnu površinu koju koriste. Zbog toga ga koriste mnogi projekti, poput Inkscapea.
Instalacija .package datoteke po prvi put je vrlo jednostavna. Samo slijedite dolje navedene upute (stranica projekta također pokazuje kako).
Nakon što se datoteka preuzme, moramo joj dati dozvole za izvršenje, dvaput kliknite datoteku i obavijest u kojoj traži Da li želite pokrenuti __ ili pogledati njegov sadržaj? moramo kliknuti na Bježi. Nakon što se to učini, pokrenut će se program za instalaciju programa Autopakiranje i sadržaj paketa.
Kada se program instalira Autopakiranje, sljedeću datoteku ove vrste koju želite instalirati, samo dvaput kliknite na nju bez potrebe za bilo čim od navedenog.
Binarne datoteke
Datoteke s nastavkom .bin su binarne datoteke. Oni ne sadrže skup programa ili biblioteka poput paketa, ali jesu sam program. Obično se komercijalni programi distribuiraju u okviru ovog sistema, koji može biti besplatan, ali ne mora, ali obično nije besplatan.
Kada preuzmemo datoteku ove vrste i spremimo je u sistem, ona neće imati dozvolu za pokretanje.
Prvo što moramo učiniti je dati datoteci dozvolu za pokretanje. Prikazujemo kontekstualni meni datoteke i biramo opciju Propiedades. Odabiremo karticu Dozvole i vidjet ćemo da datoteka ima dozvole za čitanje i pisanje za vlasnika, ali ne i za izvršenje. Aktiviramo okvir da bismo dali dozvole za izvršenje i zatvorili prozor.
sudo chmod + x .bin
Instaliramo binarnu datoteku:
$ sudo ./.bin
Pokreni datoteke
Datoteke .run to su čarobnjaci, obično grafički, koji pomažu u instalaciji. Da biste ih izvršili, samo unesite u terminal:
sh ./.run
Obično, u slučaju da su vam potrebne dozvole superkorisnika (naziva se i administrator ili korijen) pitaće za lozinku; ako ne, samo dodajte narudžbu sudo prije naredbe, koja bi izgledala ovako:
sudo sh ./.run
Izrada aplikacija iz izvornog koda
Ponekad ćete pronaći aplikacije koje ne nude instalacijske pakete i morate kompajlirati iz izvornog koda. Da bismo to učinili, prva stvar koju moramo učiniti u Ubuntuu je instaliranje meta-paketa zvanog bitan za izgradnju, koristeći jednu od metoda objašnjenih u ovom članku.
Općenito, koraci koje treba slijediti za sastavljanje aplikacije su sljedeći:
- Preuzmite izvorni kod.
- Raspakirajući kod, obično se pakuje sa katranom komprimovanim pod gzip (* .tar.gz) ili bzip2 (* .tar.bz2).
- Unesite mapu stvorenu rastvaranjem koda.
- Pokrenite skriptu konfiguriše (koristi se za provjeru sistemskih karakteristika koje utječu na kompilaciju, konfiguriranje kompilacije prema tim vrijednostima i stvaranje datoteke makefile).
- Pokreni naredbu napraviti, zadužen za kompilaciju.
- Pokreni naredbu sudo make install, koji instalira aplikaciju na sistem, ili još bolje, instalirajte paket checkinstall, i trči sudo checkinstall. Ova aplikacija kreira .deb paket tako da ga ne treba kompajlirati sljedeći put, iako ne uključuje listu ovisnosti.
Korišćenje checkinstall Prednost je i što će sistem pratiti programe instalirane na ovaj način, olakšavajući i njihovu deinstalaciju.
Evo kompletnog primjera izvođenja ove procedure:
tar xvzf sensors-applet-0.5.1.tar.gz cd sensors-applet-0.5.1 ./configure --prefix = / usr make sudo checkinstall
Puno vam hvala što ste pomogli mojim prvim pininosima u ubuntusu
Nema na čemu, Thomas!
Ostajemo vam na raspolaganju u slučaju da želite predložiti nove teme za blog.
Živjeli! Paul.
Super kompletni, jezgroviti i jasni ovi vodiči! Hvala che!
Puno vam hvala, vrlo zanimljivo za post.
Nastavite ovako za dobrobit novajlija poput mene.
Hvala još jednom.
Hvala vam puno na podučavanju.
Živjeli!