Sigurno mnogi vide naslov ili autora ovog članka i pomisle: Dolazi živahno da napadne Ubuntu. Pa, ako je neko od vas tako mislio, onda znajte da je sasvim suprotno.
Ovog vikenda sam počeo brisati prašinu sa starih CD-ROM-a koje sam imao u ladici, kada sam pronašao sve verzije Ubuntua koje su mi poslane poštom putem posthumnog servisa Pošalji.
Osjetio sam određenu nostalgiju i odlučio sam da ga isprobam na laptopu, ali nažalost nijedna verzija nije krenula do 9.04, što je bila posljednja koju sam dobio.
Sećam se tih vremena. Iako sam uvijek koristio Debian, svako lansiranje Ubuntua me je uzbuđivalo jer je u to vrijeme za mene to bila jedina distribucija koja je svojim korisnicima uvijek donosila novine, barem u dijelu Eyecandy.
Prvo neke moje pozadine, zatim set ikona, pa Gtk tema i tako dalje... Stalno sam čekao da vidim najave sa novim funkcijama koje ponavljam za to vrijeme, prilično su me oduševile.
Nažalost, Ubuntu je zaista počeo da ubacuje "nove" stvari, a druge ne toliko, počevši od verzije 10.04, jer je i prije bilo isto GNOME od svega, sa ružnom Gtk temom u boji kake, a ispod zavese nije bilo ničeg novog.
Lucid Lynx je bila prva verzija Ubuntua koja je pokušala da se približi OS X-u. Ali ovo sada nije bitno. Ono što se pojavi je kako vrijeme prolazi nevjerovatno brzo i mogao sam to osjetiti (gotovo se naježim samo pomislivši da mi život prolazi), testirajući verziju 9.04 iz 2009.
Ostavljam vam neke screenshotove, ali ću vam reći neke stvari koje su, iako me nisu iznenadile, privukle moju pažnju.
Prvo, LiveCD nije otkrio drugu rezoluciju osim 1024x768 i 800x600. Iako snimci ekrana izgledaju dobro, na laptopu koji ima WideScreen ekran sve je izgledalo rastegnuto.
Druga stvar koja me je iznenadila je da je ta verzija Ubuntua nevjerovatno otkrila moju mrežnu karticu i WiFi... ne čudi me žičana, ali bežična? WTF? Budite oprezni, otkrio je karticu, ali mi nije dozvolio da se povežem na bilo šta... ali hej, više je nego što sam očekivao.
Treća stvar koja me je malo dirnula je to što sam vidio toliko starih verzija programa koje inače koristim i da ako ih uporedim sa trenutnim, postoji ogromna razlika.
To me je pomalo nostalgičilo, jer se sećam trenutka kada Open Office 3.0 Bilo je očekivano izdanje da izađe iz arhaične verzije 2.0, a danas jeste LibreOffice 4.4 koji se, pun poboljšanja i promjena, koristi na mom kompjuteru.
Postoje i stvari koje me šokiraju, na primjer slučaj GIMP. Prošlo je 5 godina i od tada su objavljene samo 2 verzije (jedna od njih razvojna). U Ubuntu 9.04 korišćena je verzija 2.6 GIMP-a, a danas koristimo samo 2.8.
To su stvari koje me tjeraju na razmišljanje. GIMP se pokazao kao program odličnog kvaliteta, koji je u stanju da se takmiči sa svojim vlasničkim kolegama, a ipak, čini se da nema svu potrebnu pažnju da bi nastavio da se razvija. Nedostatak budžeta ili kamate? A prije nekoliko dana izašla je nova verzija grane 2.8 i da budem iskren, promjene nisu ništa o čemu treba pisati.
Ali vraćajući se na Ubuntu, ne znam zašto isprobavanje ovih starih verzija i gledanje novih koje postoje i dolaze budi pomiješana osjećanja u meni. Obećao sam sebi da više nikada neću napadati ovu distribuciju, ali ne mogu a da ne osjećam da je ono što je Ubuntu danas daleko od onoga što je nekada bio.
9.04 je bila prva verzija koju sam isprobao, ne samo za Ubuntu, već i za Linux. Sećam se borbi koje sam morao da uspem, i zadovoljstva što vidim da stvari idu dobro. Od tada sam probao neke druge distribucije, ali iz čiste udobnosti uvijek se vraćam na Ubuntu (to je onaj koji mi stvara najmanje problema). Što se tiče evolucije koju je doživio, bilo da se radi o raspravama o tome da li je Linux ili ne, moram reći da mi se sviđa Unity, koji mi je lično draži od prethodnog desktop menadžera kojem se nikad nisam mogao prilagoditi.
"...ali ne mogu a da ne osjećam da je ono što je Ubuntu danas daleko od onoga što je nekada bio."
Naravno, život je veoma dug, ali vrlo brzo prođe. Takođe smo skloni da mislimo, ne bez nostalgije, da je svako prošlo vreme uvek bilo bolje. Ali nije tako. Dani Ubuntu 10.04 su prošli i sada su drugačiji. Ni bolje ni gore.Vremena su uvijek ista, promijenili smo se mi koji stvari gledamo iz drugih perspektiva. A ako ne, pogledajte broj GNU/Linux distribucija koje su danas bolje od onih koje su bile Ubuntu u to vrijeme. A Ubuntu je već stvar prošlosti. Ubuntu će se morati mnogo boriti ako želi da se vrati stara vremena.
Razumijem vaše žaljenje i osjećam isto, ali zapamtite da se stvari mijenjaju, ponekad ne onako kako bi se želio, a još više kada se čika Marko otvori crijeva, ukratko, sjećanje je živo!
xDDD Još se sjećam te vrlo ružne verzije Ubuntua, kakva je užasna tema imala, sjećam se da na prijateljevom PC-u nije prepoznavala skoro ništa od njegovog hardvera eeehhe
Istina je,
ali svidjela mi se jer je imala svoju rustičnu mističnost, voljela sam tu zemljanu boju
Ubuntu sam prvi put vidio na prezentaciji u geodetskoj kupoli (ekološke kuće od blata u obliku kugle)
Da, mora biti da se prilagođavamo kako stvari funkcionišu i da se uvek malo opiremo promenama.
Pa, skinuo sam Ubuntu 12.04 koristeći minimalni cd i instalirao ga bez desktopa, pošto mi se uopšte ne sviđa upotrebljivost Unity-a. Zatim sam instalirao MATE i iskreno, sviđa mi se stabilnost koju sam postigao. Osećam da radi kao Ubuntu 10.04 koji mi se toliko dopao. Ako ste korisnik s nekim iskustvom, sa Ubuntuom je vrlo lako biti u mogućnosti izvršiti bilo koji zadatak koji se postavi pred vas, nešto što nisam mogao učiniti s Debianom, Archom itd., uvijek sam trebao biti u mogućnosti da radim određene stvari koje bih kasnije mogao raditi sa Ubuntuom. . Pretpostavljam da će biti zato što je Ubuntu zajednica i dalje najveća, što omogućava veću podršku.
Mogu li vas pitati šta je danas? Ja sam korisnik arch-linuxa, on odgovara bez mrvicu.
Iako su mnogi, mnogi napravili svoja prva oružja u drugim distribucijama, velika većina je došla u GNU/Linux svijet preko Ubuntua.Zaista, u prošlosti to nije bila loša distribucija. Danas mislim da je krenuo pogrešnim kursom. Postaje "Windows" GNU-a...
Za razliku od tebe, tema koju su donijele prethodne verzije Lucida, pa, meni su se jako dopale.
Ono što sam uvijek odbijao dok sam koristio Ubuntu je period ažuriranja koji ima. Ne želim da instaliram operativni sistem od 0 svakih 6 meseci, ili se bojim da će se sve pokvariti ako ažuriram sa prethodne verzije.
Mnogo dugujem Ubuntu-u, ali danas to nije distribucija koju bih preporučio ili koristio.
@elav. Pozdrav!!!. Koristio sam neko vrijeme - između Debiana i Debiana - Ubuntu verzije 6, 7, 8, 10 i 11. Najduže sam proveo sa 8, čak i na nekoliko servera za virtualizaciju s VMware 1.0.8. I tako je kako ti kažeš. GNOME je bio standardan. Sjećam se da sam sa Hardyjem napravio desktop od instalacije za servere. I radilo je do kilograma. Od svih Ubuntusa, Hardy mi je bio omiljeni. Instalirao sam oko 5 servera u firmama mojih kolega i oni i dalje rade, sa Hardyjem. Čak je i moj enterprise Squid na Hardyju od kada sam ga instalirao početkom 2010. Ostali serveri sa Linuxom, imam ih sa Etch-om i Lenny-jem
Natjerali ste me da se sjetim kada sam prvi put počeo koristiti Debian u verziji 5.0. Još uvijek se sećam problema da sam morao ručno da konfigurišem tastaturu preko GNOME grafičkog interfejsa (pošto grafički instalater nije pravilno konfigurisao raspored tastature).
Prava promjena koju sam osjetio u Debianu bila je u Squeezeu, jer sam konačno dobio Software Center i istina je da sam zaista uživao u tome.
Sada sam na Wheezyju i koristim Iceweasel i Uzbl u isto vrijeme.
Jaunty 8.04 se dosta koristio za prilagođavanje korejskim notebook računarima, bio je mnogo bolji od Linpus Linuxa i od tog vremena (2008) je već prepoznavao Broadcom wifi kartice sa starim vlasničkim drajverom b43. Ubuntu Studio 12.04 (Precise) se toplo preporučuje (koristi XFCE) i sa vrlo malo manevara Gnome Classic se lako prilagođava da liči na legendarni Lucid Lynx10.04.
Verzija Ubuntua koja mi se najviše dopala i koju sam najviše koristio bila je 10.04, a posljednja koju sam stvarno koristio je 11.04 i nisam koristio Ubuntu više od nedelju dana.
Slažem se... Lucid je bila najbolja verzija Ubuntua koju sam probao.
Još uvijek imam Ubuntu 9.04 na particiji koju nisam obrisao. Drugi put sam ga koristila neko vrijeme i uhvatila me nostalgija kako je Nautilus bio dobar u to vrijeme, šteta što... pa mi već znamo priču...
Lijepa objava.
Ahahahhah koristim ga bez problema u Fedori 19 i nisam uradio ništa što nedostaje xD
Najbolja verzija Ubuntua je bila 10.04, toliko je se sjećam jer je u to vrijeme Canonical slao kopije poštom i iako sam mogao da je preuzmem preko Ubuntu stranice i instaliram, imao sam hrabrosti naručiti jednu i stigao je kod mene hehehehe, jos ga imam ovdje u distro kolekciji...
Čini te nostalgičnim kada vidiš svoje stare distribucije i setiš se tih lepih trenutaka, moja prva distribucija je bila backtrack 3, koja je upravo učitala moj Windows XP i onda sam došao na Ubuntu 10.04, ili bože kako se davno to dogodilo :'( snif snif
Sjećam se LInux Mint 7 Gloria, kako sam imao lijepu POZETU.
Istina je, Ubuntu je nekako u opadanju, meni je verzija 10.10 bila najbolja od svih, od tada mi se uopšte ne sviđa.
Pa, da Ubuntu nije stvorio Unity, šta bi se dogodilo? Trenutno bih koristio gnome shell, a ljudi bi kritikovali zašto Ubuntu ne uvodi inovacije. Mislim da je Ubuntu uradio ono što je morao, mislim da ako se stavimo u njihovu kožu možemo vidjeti da ono što rade ne rade da bi uznemirili zajednicu (iako po mnogima radi), već da bi da bi postigli svoje ciljeve, mislim da sve ima logično objašnjenje, ako žele da inoviraju brzinom kojom tržište radi, moraju djelovati sami i ne ograničavati se na druge vanjske faktore, već je poznato da ako neko živi život Razmišljajući o tome šta drugi misle i misle, na kraju ništa neće učiniti, a ja mislim da je to ono što Ubuntu ljudi misle.
Slažem se s tobom. Vaš komentar me navodi da pomislim da možda Ubuntu želi da bude broj 1, odnosno da kada govorimo o operativnim sistemima, recite "Windows, Mac ili Ubuntu".
Iako se većina onih koji ga prate kao svoj omiljeni distro osjećaju razočarano ili nečujno, kao da su okrenuli leđa zajednici korisnika koja stoji iza njih; Ako pogledamo iz njihove tačke gledišta, oni su između kamena i nakovnja: inovirajte, rastu i budite broj jedan; ili u skladu sa svim svojim korisnicima.
Mislim da mnogi od nas nisu počeli i upoznali GNU/Linux zahvaljujući Ubuntu-u. Šteta što se sada osjećam pomalo sumnjičavo prema ovoj distribuciji, zbog svega o čemu je pričao o tome da je špijunski softver i tako dalje. Ali uvijek će biti novih korisnika koji će koristiti ovu distribuciju kao prvi. Za one koji ne znaju sve opcije, činiće se u redu.
Onaj koji sam koristio virtuelizovan je 10.04 i radi veoma brzo, na početku troši samo oko 120 RAM-a, šteta što je gnome 2 mrtav projekat, iako je još uvek mate
Ovaj komentar nije dolazio ovdje. I ne mogu ga izbrisati
Kao i skoro svi, i ja sam bio Ubuntu korisnik. Bio je vrlo kritičan prema smjeru svog razvoja, i nije dijelio konstantno bre Mark!
To je bila potpuna greška, Ubuntu nije za mene.
Pozdrav.
Sjećam se da je to bila moja prva avantura u Linuxu :') kako volim tu verziju Ubuntua, otvorila mi je oči za svijet i natjerala me da uđem i uživam u životu kao što to činim danas u Linuxu, hvala puno Jaunty :)
Onaj koji sam koristio virtuelizovan je 10.04 i radi veoma brzo, na početku troši samo oko 120 RAM-a, šteta što je gnome 2 mrtav projekat, iako je još uvek mate
Sve je u promjenama i evoluciji, MacOS i Windows su se također promijenili (i nemate druge distribucije koje možete birati osim da ostanete na prethodnim verzijama)
SVE se mijenja, od gnome-a, kde-a, interneta... do cipela koje nosite.
Prošlost je utabana i ako ste nostalgični ostajete sa onim što najviše želite (barem u Linux distribucijama možete birati šta ćete koristiti xD)
Saludos
Ahh..!! nostalgija……!! (sjećam se svoje prezentacije na forumu)
Na početku vremena (moja vremena na računaru) kada sam učio da koristim Win95 i kupovao kompjuterske časopise sa CD-ovima, moj prvi Linux bez instaliranja/testiranja bio je Linux PPP, zatim Redhat 5.0 (zajedno sa uvodnom knjižicom u linux koji Tada nisam dobro razumio), zatim mandrake 7.1, pa mandrake 7.2 gdje sam barem mogao znati instalacijski program koji me je pitao koja okruženja, aplikacije i alate želim da instaliram da bi se instalirao, ali za ovo je bio potreban 2. CD. Nije došao kao poklon i nisam mogao ni pomisliti da koristim telefonsku liniju sa modemom od 33.6 kb, zatim je stigao Corel Linux1, pa Winlinux2000 koji je instaliran na Win2 98 sa KDE desktop, ali nije privukao moju pažnju.
Kasnije na fakultetu mi je kolega iz razreda dao moj prvi Ubuntu 5.04 (wow) koji sam s mukom isprobao na k6-2 400MHz sa 128 Ram, zatim Ubuntu/Kubuntu 7.04.
Ali moje rođenje je došlo 2009. godine kada sam instalirao Linux mint 8 Helena (mamino ime) na svoj laptop, zatim LM9 na desktop, pa LM13.
Sada držim samo Ubuntu 5.04 i 7.04 CD-ove
Počeo sam koristiti Ubuntu nakon što sam koristio Mandrake i Debian. Bio sam zadovoljan Debianom, ali Ubuntu mi je bio nov.
Iskreno rečeno, ta verzija me je iznenadila kada sam prvi put vidio Mozilla Firefox na Linuxu. Nije mi se svidio njihov sistem ažuriranja, pa sam ga koristio kao LiveCD i ništa drugo.
Kada sam zaista počeo da koristim Debian, bilo je kada je izašao Squeeze, pošto GNOME nije imao svoj tipični logo, jer ga je konačno zamenio Debian logo, plus imao je softverski centar koji je imao Ubuntu i konačno sam mogao da instaliram flash player, iako je u Debianu koristio skriptu koja ga je instalirala sa Adobe stranice putem skripte, tako da mi je dalo više samopouzdanja da koristim Debian.
Koristio sam ga na svom Asus Eeepc700 netbook-u, prvom netbook-u koji je izašao, koji je došao sa Xandros-om prilagođenim meniju velikih ikona koje su izgledale kao igračka.
Instalirao sam Ubuntu i leteo je, bio je to veoma moćan minijaturni računar.Voleo sam tu zemljanu boju i zvuk bubnjeva kada je počeo.
Taj Ubuntu je imao mnogo mističnosti zbog Afričkog talasa koji je imao, besplatnog operativnog sistema iz Afrike. Kasnije su ga zamijenili Mac stilom koji ne privlači moju pažnju.
Oh, i prvi put kada sam vidio Linux, to je bio Ubuntu 8 u prezentaciji nekih prijatelja ekologa koji su se bavili permakulturom, odatle mi se odmah dopao.
Obje stvari su mi bile nove, nisam imao pojma šta je perkultura, niti o slobodnom softveru. Stoga povezujem slobodni softver sa ekologijom i dijeljenjem.
Inače, ne pišem sa računara, zato pišem sa Windows-a.
Svejedno te razumem. Ubuntu prije verzije 10.10 je bio najbolji, ali sada nije ono što je bio (zato sam koristio Debian Squeeze da osjetim slavu koju je Ubuntu izgubio).
Moj prvi Ubuntu je bio Karmic Koala. Svidelo mi se to ime XD
Pa, u infocentru/biblioteci univerziteta na kojem pohađam još uvijek imaju Ubuntu 8.04 koji na nekim računarima koristi Firefox 3.6 za studentsku upotrebu (smijeh).
Usput, da li neko zna koja je naredba sudo za ažuriranje Gimpa? Još uvijek sam malo početnik u ovim stvarima.
Počeo sam sa Ubuntuom 8.04, ali bez sumnje najbolja verzija Ubuntua bila je 10.10.
Poštujem Ubuntu, pošto mi je to bila prva distribucija besplatnog softvera i priznajem da su verzije 8.04 i 8.10 bile jako dobre, kasnije verzije me nisu obeshrabrile niti razočarale, pa... samo od verzije 11.04 do danas, ja ne Ne mislim da su vrlo dobre distribucije, jer su teže, grublje i ne baš savitljive (po mom mišljenju).
Iz istog razloga sam prešao na druge distribucije besplatnog softvera i s vremena na vrijeme obično koristim Ubuntu, ali samo iz nostalgije.
Počeo sam sa 6.10... a onaj koji mi se najviše dopao, mislim da je 7.04 jer je to bio onaj sa kojim sam stvarno počeo da petljam po stvarima, instalirao sam i konfigurisao (što je prethodno trebalo dosta ručno da radim) beril+emerald, moja kartica mreža preko USB-a... Počevši od 8.04 počeo sam da isprobavam druge distribucije i nikada se nisam u potpunosti vratio na Ubuntu, probao sam nekoliko kasnijih verzija i 12.04 je trajao sa XFCE na mom laptopu par meseci, ali sam nikad ga više nisam imao kao "podrazumevano", uvijek dođe trenutak kada se naljutim zbog neke muke i skočim na nešto drugo.
To je bila prva verzija Ubuntua koju sam vidio. Video sam to u svojoj kompjuterskoj radionici i pošto nisam razumeo kako da instaliram kodek da bi klijent mogao da reprodukuje MP3, ponovo sam instalirao Windows. Ne osjećam se baš ponosnim zbog toga, ali trn radoznalosti se zaglavio u meni i smjestio sam se nakon 10.04. Danas čak nemam ni dualboot: koristim samo Ubuntu. I smatram da je Ubuntu sada mnogo lakši nego što je bio prije.
I ja sam iz tog vremena, dali su mi takav Ubuntu CD... Kunem se da mi se dopao, iako sam imao problem sa internetom (koji sam zahvaljujući Ubuntu Colombia uspeo da rešim) sve je bilo odlično.
Toliko da se među svojim omiljenim desktopovima uvijek vraćam klasičnom, bilo gnome 2, mate, ili nešto manje-više slično sa panelima tipa lxde ili slično :)
Sada sa Scientific Linux-a uživam u prošlogodišnjem interfejsu, sa programima i efikasnim sistemom. Pozdrav
Ubuntu 10.04 je bio moj prvi distro :'( kako me to čini nostalgičnim