Stallman uživo, uživo i u punom koloru

Za nikoga nije tajna da je djelo Richarda Stallmana sada potpuno ideološko. Njegov doprinos slobodnom softveru postao je promocija besplatnog softvera. Pa, prisustvovao sam jednom od vaših predavanja i moram reći da je to bilo sve samo ne ono što sam očekivao. I za dobro i za loše. Kvalificiranje takvog iskustva je komplicirano i moram pojasniti da su to moja lična mišljenja i da predstavljaju samo moje lično viđenje ove stvari.

kontekstu

Živim u gradu koji je bio posljednja Stallmanova stanica u Meksiku. Njegov boravak bio je koncentriran u glavnom gradu države, ali i u Tijuani i u Puebli imali smo sreću da ga primimo. U mom slučaju, konferencija je održana u kontekstu Nacionalni sastanak slobodnog softvera, kongres koji je uključivao glavne konferencije, radionice i druge događaje. Čitav događaj održan je u prostorijama Popularnog autonomnog univerziteta države Puebla, privatne institucije visokog obrazovanja.

Bila je srijeda ujutro. Za otvaranje događaja bio bi zadužen Stallman, čija je prezentacija bila prva od svih. Tamo sam doživio prvo iznenađenje od mnogih koje je događaj rezervirao za mene: samo su organizatori koristili besplatni softver. Nerado sam prihvatio činjenicu da je toliko ljudi prisustvovalo konferenciji otac slobodnog softvera sa mašinama koje svuda učitavaju Windows i iPad. Na konferenciji sam mogao vidjeti samo jednu mašinu sa Lubuntuom.

Sjedio sam u drugom redu. Nikad mi se nije sviđalo biti jako napredan u ovakvim sobama, ali mislim da je bilo dobro vrijeme da napravim izuzetak. Unatoč tome, u mom je položaju bilo malo teško fotografirati korisne fotografije, iako je to uglavnom zbog općeg nedostatka znanja o digitalnim fotoaparatima od kojeg trpim. Bilo kako bilo, bio sam tamo i želio sam čuti što je Richard Stallman imao za reći.

Odjednom se pojavio. Bilo je to kako čovjek to uvijek zamišlja. Crvena košulja i pantalone neke čudne smeđe nijanse za mene. Dao nam naljepnice, koje ovdje nazivamo naljepnicama, s motivima GNU-a, FSF-a i anti-DRM kampanja. Prodavao nam je članke u korist organizacije kojom predsjeda. Kupio sam malu značku, jer mi se, iskreno, nisu svidjele velike.

U ovom trenutku dobio sam drugo jutrošnje iznenađenje. Oduvijek sam zamišljao Stallmana s puno agresivnijim karakterom, ali bio je simpatična osoba i ponekad drzak. Pogotovo s ispravkom datoj organizatoru kad je pogriješila kad je nazvala vlasnik na šta privatno. I konferencija je započela.

Copyright vs. Zajednica

Zloupotrebljavajući moju otvorenost, razgovor nije napao točke na kojima Stallmanovo mišljenje nije bilo poznato, iako je pokazao zanimljive teme poput bojkota Harryja Pottera ili njegovih ideja o distribuciji sadržaja. Razumio sam vašu viziju o razdvajanju radova i licencama koje moraju uslijediti, ali ne slažem se. Ali nemojmo ići ispred sebe.

Pitanja su tipična koja biste očekivali na ovakvom događaju. I odgovori takođe. Dakle, bilo je to nešto rutinsko, iz čega mogu spasiti četiri javno postavljena pitanja koja su mi se učinila zanimljivim; bez pogađanja zaista diskutabilne mete: ¹

• Postoje stvari koje još uvijek ne možemo učiniti sa besplatnim softverom. Šta možemo učiniti da ga poboljšamo?
• Sloboda traži žrtve.
• Na Benemérita Universidad Autónoma de Puebla prisiljavaju nas da koristimo zaštićeni softver. Šta mi radimo?
• Morate organizirati proteste. (Evo male rasprave o šta primorao ih da koriste koncept oblak i te stvari)
• Govori o radovima, ali ne spominje drogu ...
• Zašto su lijekovi nešto drugačiji, zaštićeni patentima. To se ne može zaštititi, jer je to izraz ideja koji se može zaštititi.
• S kojim sistemom mislite da bi trebalo obavljati mikrotransakcije o kojima govorite u dobrovoljnim prilozima umjetnicima?
• Oni nisu mikrotransakcije, uteg² to je puno novca. (Ispitivač spominje bitcoin i kaže da ne znaju kako to funkcionira)

Pa, nisam mogao nastaviti da ga želim nešto pitati. Stoga sam ga pitao o video igrama kao nepraktičnom djelu i zašto bi umjetnost koja ih prati trebala biti objavljena, objavljujući svoje izvore. Kaže da nije potrebno, ali bi bilo lepo. Pitao sam ga i o tome kako koristi Creative Commons licencu bez derivata za svoja mišljenja. Kaže da je dijeljenje posla u redu, ali promjena nečega laže. Ne mogu se ne složiti više.

Ovdje je mala poteškoća. Stallman ima problema sa sluhom, na što nas je upozorio na sebe. Stalno je tražio da označimo zvuk suglasnika, da govorimo sporije i glasnije. Za početak, nivo španskog jezika koji je dostigao je respektabilan, uspio je održati konferenciju koristeći samo nekoliko puta pomoć nekoga da prevede izraz koji mu je izmakao na naš jezik. Prilično sam impresioniran u tom pogledu i hvala vam što ste odvojili vrijeme da naučite pristojan španski jezik.

Međutim, ovo je otežavalo komunikaciju. Takva rasprava nije bila dobra ideja, pogotovo ako nas je požurivala. U svakom slučaju, pitanja ostavljaju prazan dojam. Na primjer: Stallman zaboravlja da ako siromašni ne mogu dobrovoljno platiti sadržaj, ne mogu mu priuštiti ni uređaj. Govorimo o siromaštvu. Ovdje još uvijek ima ljudi koji gladuju i ne mogu pomisliti da kupe tako nešto. Čini mi se da je to temeljna mana vašeg argumenta, iako pridržavam da je to sažetak šire ideje. Dugme za naplatu koje spominjete na neki način postoji i nije previše uspješno reći.

Sukob

Podjela radova mi se čini glupošću. Objašnjavam. Stallman govori o podjeli između radi sa praktičnom vrijednošću, umjetnost y mišljenja. Mogli bismo navesti tri primjera, a to su slobodni softver, slika i članak o mišljenju; respektivno. Sve tri su izrazi kulture i za mene se sve tri moraju osloboditi.

CC-ND licenca nije besplatna. Zaštita mišljenja njime nije slobodna kultura. Dijeljenje ne rješava stvari, jer sprečava mnoge druge načine upotrebe. Precizno sam uzeo posljednju glavnu riječ događaja koju je dao Vuk gunnar; iz čega mogu izvući važnu ideju: Kod je oblik kreativnog izražavanja. Govori o besplatnom softveru kao kulturnom izrazu, a vlasnika vidi kao povijesnu aberaciju zašto zatvara ideje. Prvi poražavajući argument u korist slobodnog softvera, iako njegovu veličinu puno bolje osobno izražava Wolf, nego ja koji upravo probavim njegove implikacije.

Sada je korištenje ovog argumenta (ili kako ga razumijem) softver samo još jedan izraz kulture, konkretno slobodne kulture. Licenca CC-BY već štiti moralna prava autora na djelo, pa ako je netko uzeo moj tekst gdje kažem da volim sunčane dane i sladoled; objavljen pod besplatnom licencom kao CC-BY (ili sa CC-BY-SA; copyleft; kako su mišljenja Richarda Stallmana paradoksalno nerazvrstana) mogao bih proglasiti klevetu ako je netko modificira tako da se čini da volim kišne dane i lizalice.

Nedavnim sukobom s verzijom 4.0 Creative Commonsa, pojavila se kontroverza oko nestanka NC i ND klauzula, jednostavno zato što djela koja su zaštićena ne mogu biti besplatna. (Kako licencirati ovaj blog, nekomercijalni; koji bi mogao biti samostalno kulturno dobro ako želite). Bila je moja greška što nisam pitala njezin stav o ovome, ali mislim da je njezin odgovor bio predvidljiv. Ide na distribuciju doslovno kao i prije. Naravno, unaprjeđujem odgovor koji bi mogao biti drugačiji i u najboljem scenariju postati fleksibilniji. Odavde se izvinjavam zbog ovoga, ako je to slučaj.

ZAKLJUČCI

Bio je to zanimljiv događaj. Upoznao Perseja uživo, poveo sa sobom radionicu Ruby, naučio neki Blender, imao naljepnice i još mnogo toga. Tri dana sam platio 300 pezosa i iako nisam pohađao sve radionice koje sam želio³ Osjećam da se to potpuno isplatilo. Ne mogu reći da mi je gledanje Richarda Stallmana uživo promijenilo život, ali bilo je zabavno predavanje: Ko mi kupuje ovog preslatkog gnua? Ko je kupuje da bi i dalje branio svoju slobodu?