Stallman uživo, uživo i u punom koloru

Nikome nije tajna da je djelo Richarda Stallmana sada potpuno ideološko. Njegov doprinos slobodnom softveru postao je promocija slobodnog softvera. Pa, prisustvovao sam jednom od vaših predavanja i moram reći da je to bilo sve samo ne ono što sam očekivao. I za dobro i za loše. Kvalificiranje takvog iskustva je komplicirano i moram pojasniti da su to moja osobna mišljenja i da predstavljaju samo moje osobno viđenje ove stvari.

Kontekst

Živim u gradu koji je bio posljednja Stallmanova stanica u Meksiku. Njegov je boravak bio koncentriran u glavnom gradu države, ali i u Tijuani i u Puebli imali smo sreću da smo ga primili. U mom slučaju, konferencija je održana u kontekstu Nacionalni sastanak slobodnog softvera, kongres koji je uključivao glavne konferencije, radionice i druge događaje. Cijeli događaj održan je u prostorijama Popularnog autonomnog sveučilišta države Puebla, privatne ustanove visokog obrazovanja.

Bila je srijeda ujutro. Za otvaranje događaja bio bi zadužen Stallman, čija je prezentacija bila prva od svih. Tamo sam doživio prvo iznenađenje od mnogih koje je događaj rezervirao za mene: samo su organizatori koristili besplatni softver. Nerado sam prihvatio činjenicu da je toliko ljudi prisustvovalo konferenciji otac slobodnog softvera sa strojevima koji svugdje učitavaju Windows i iPad. Na konferenciji sam mogao vidjeti samo jedan stroj s Lubuntuom.

Sjela sam u drugi red. Nikad nisam volio biti previše ispred na ovakvim mjestima, ali mislim da je bilo dobro vrijeme da napravim iznimku. Unatoč tome, u mom je položaju bilo malo teško fotografirati korisne fotografije, premda je to uglavnom zbog općeg neznanja digitalnih fotoaparata zbog kojeg trpim. U svakom slučaju, bio sam tamo i želio sam čuti što je Richard Stallman imao za reći.

Odjednom se pojavio. Bilo je to kao da čovjek to uvijek zamišlja. Crvena košulja i hlače neke čudne smeđe nijanse za mene. Dao nam je naljepnice, koje ovdje nazivamo naljepnicama, s motivima GNU-a, FSF-a i kampanjama protiv DRM-a. Prodavao nam je članke u korist organizacije kojom predsjeda. Kupio sam malu značku, jer mi se, iskreno, nisu svidjele velike.

U ovom trenutku dobio sam drugo jutrošnje iznenađenje. Oduvijek sam zamišljao Stallmana s puno agresivnijim karakterom, ali bio je simpatična osoba i ponekad drzak. Pogotovo s ispravkom datom organizatoru kad je pogriješila što je nazvala vlasnik čemu privatni. I konferencija je započela.

Autorska prava vs. Zajednica

Zloupotrebljavajući moju otvorenost, razgovor nije napadao točke na kojima Stallmanovo mišljenje nije bilo poznato, iako je pokazivao zanimljive teme poput bojkota Harryja Pottera ili njegovih ideja o distribuciji sadržaja. Razumio sam vašu viziju o razdvajanju djela i licencama koje moraju uslijediti, ali ne slažem se. Ali nemojmo ići ispred sebe.

Pitanja su tipična koja biste očekivali na ovakvom događaju. I odgovori također. Dakle, bilo je to nešto rutinsko, iz čega mogu spasiti četiri javno postavljena pitanja, koja su mi se učinila zanimljivim; bez pogađanja uistinu diskutabilne mete: ¹

• Postoje stvari koje još uvijek ne možemo učiniti sa besplatnim softverom. Što možemo učiniti da ga poboljšamo?
• Sloboda zahtjeva žrtve.
• Na Benemérita Universidad Autónoma de Puebla prisiljavaju nas da koristimo zaštićeni softver.Što radimo?
• Morate organizirati prosvjede. (Evo male rasprave o što natjerao ih da koriste koncept oblak i te stvari)
• Govori o radovima, ali ne spominje lijekove ...
• Zašto su lijekovi nešto drugačiji, zaštićeni patentima. To se ne može zaštititi, jer je to izraz ideja koji se može zaštititi.
• Što mislite s kojim sustavom treba obavljati mikrotransakcije o kojima govorite u dobrovoljnim prilozima umjetnicima?
• Oni nisu mikrotransakcije, uteg² to je puno novca. (Ispitivač spominje bitcoin i kaže da ne znaju kako to funkcionira)

Pa, nisam mogao nastaviti željeti ga nešto pitati. Stoga sam ga pitao o video igrama kao nepraktičnom djelu i zašto bi umjetnost koja ih prati trebala biti objavljena, objavljujući svoje izvore. Kaže da nije potrebno, ali bilo bi Lijepo. Pitao sam ga i o tome kako koristi Creative Commons licencu bez izvedenica za svoja mišljenja. Kaže da je dijeljenje posla u redu, ali promjena nečega laže. Ne mogu se ne složiti više.

Ovdje je mala poteškoća. Stallman ima problema sa sluhom, na što nas je upozorio na sebe. Stalno je tražio da označimo zvuk suglasnika, da govorimo sporije i glasnije. Za početak, razina španjolskog koji je dostigao je respektabilna, uspio je održati konferenciju koristeći samo nekoliko puta pomoć nekoga da prevede izraz koji mu je izmakao na naš jezik. Bio sam prilično impresioniran u tom pogledu i hvala vam što ste odvojili vrijeme za učenje pristojnog španjolskog jezika.

Međutim, to je otežavalo komunikaciju. Ovakva rasprava nije bila dobra ideja, pogotovo ako nas je požurila. U svakom slučaju, pitanja ostavljaju prazan dojam. Na primjer: Stallman zaboravlja da ako siromašni ne mogu dobrovoljno platiti sadržaj, ne mogu si priuštiti ni uređaj za njega. Mislim, govorimo o siromaštvu. Ovdje još uvijek ima ljudi koji gladuju i ne mogu se sjetiti kupiti nešto takvo. Čini mi se da je to temeljna mana vašeg argumenta, iako pridržavam da je to sažetak šire ideje. Gumb za naplatu koji spominjete na neki način postoji i nije previše uspješan za reći.

Sukob

Podjela radova čini mi se besmislicom. Ja objašnjavam. Stallman govori o podjeli između radi s praktičnom vrijednošću, umjetnost y recenzije. Mogli bismo navesti tri primjera, a to su slobodni softver, slika i članak s mišljenjem; odnosno. Sve tri su izrazi kulture i za mene se sve tri moraju osloboditi.

Licenca CC-ND nije besplatna. Zaštita mišljenja njime nije slobodna kultura. Dijeljenje ne rješava stvari, jer sprečava mnoge druge svrhe upotrebe. Precizno sam uzeo posljednju glavnu riječ događaja koju je dao Vuk gunnar; iz čega mogu izvući važnu ideju: Kod je oblik kreativnog izražavanja. Govori o slobodnom softveru kao kulturnom izrazu, a vlasnika vidi kao povijesnu aberaciju zašto zatvara ideje. Prvi poražavajući argument u korist slobodnog softvera, iako njegovu veličinu puno bolje osobno izražava Wolf, nego ja koji upravo probavim njegove implikacije.

Sad, korištenje ovog argumenta (ili kako ga ja razumijem) softvera nije ništa drugo nego još jedan izraz kulture, konkretno slobodne kulture. Licenca CC-BY već štiti moralna prava autora na djelo, pa ako je netko uzeo moj tekst gdje kažem da volim sunčane dane i sladoled; objavljen pod besplatnom licencom kao CC-BY (ili s CC-BY-SA; Copyleft; jer su mišljenja Richarda Stallmana paradoksalno nerazvrstana) mogao bih proglasiti klevetu ako je netko modificira tako da se čini da volim kišne dane i lizalice.

Nedavnim sukobom s verzijom 4.0 Creative Commonsa stvorila se kontroverza oko nestanka NC i ND klauzula, jednostavno zato što djela koja su zaštićena ne mogu biti besplatna. (Kako licencirati ovaj blog, nekomercijalni; koji bi mogao biti samostalno kulturno dobro ako želite). Bila je moja pogreška što nisam pitala njezin stav o ovome, ali mislim da je njezin odgovor bio predvidljiv. Ide na distribuciju Doslovno kao i prije. Naravno, predlažem odgovor koji bi mogao biti drugačiji i u najboljem slučaju postati fleksibilniji. Odavde se izvinjavam zbog ovoga, ako je to slučaj.

Zaključci

Bio je to zanimljiv događaj. Upoznao Perseja uživo, poveo sa sobom radionicu Ruby, naučio neki Blender, imao naljepnice i još mnogo toga. Tri dana platio sam 300 pezosa i iako nisam pohađao sve radionice koje sam želio³ Osjećam da se to potpuno isplatilo. Ne mogu reći da mi je gledanje Richarda Stallmana uživo promijenilo život, ali bilo je zabavno predavanje: Tko mi kupuje ovog preslatkog gnua? Tko ga kupuje da bi i dalje branio svoju slobodu?